Sport je vrhunac terapijskog jahanja. Danas se u konjičkome svijetu sve češće susrećemo s pojmovima: terapijsko jahanje, hipoterapija, jahanje za osobe s posebnim potrebama, zatim psihoterapija uz pomoć konja, vožnja kočijom za osobe s invaliditetom...Sve ove aktivnosti ne samo što pružaju osobama s invaliditetom mnoge fizičke i psihičke dobrobiti, već im omogućavaju bavljenje sportom u kojemu ravnopravno sudjeluju i žene i muškarci, i oni potpuno zdravi i čitavi, i oni s poteškoćama u kretanju. Konji su prema svima onakvi kakvi jesu, bez predrasuda i sumnji u vrijednost ljudskih bića koja su im na leđima. Natjecanje u dresurnom jahanju za jahače s invaliditetom imaju neke posebnosti: natjecatelji su podijeljeni u četiri kategorije prema stupnju svoga invaliditeta. Prvu kategoriju čine jahači s najtežim oštećenjima, oni koji upotrebljavaju invalidska kolica i imaju velike teškoće u kretanju, a četvrtu jahači koji imaju blagi oblik invaliditeta – npr. Imaju protezu umjesto jedne ruke ili noge. Jahači prve kategorije jašu hodom i vrlo malo kasom, druga kategorija jaše hod i kas, a u slobodnom sastavu uz glazbu smije jahati i galop, treća kategorija jaše hod, kas i galop, a četvrta jaše i primanja, jednako kao i M kategorija u običnom dresurnom jahanju.

U Hrvatskoj danas ima nekoliko Udruga koje su uz terapijsko jahanje razvile i sport,što je dovelo do prekrasnih rezultata i sudjelovanja naših jahača na paraolimpijadama. U Sydneyu natjecao se Boris Zrmanjac član Udruge „Mogu“ iz Osjeka, u Ateni su nastupala naša dva jahača Slaven Hudina iz KK Bjelovar i Ivan Sršić iz udruge „Mogu“ iz Osjeka.

Hrvatski športski savez invalida, kao krovna organizacija za sva natjecanja sportaša s invaliditetom pokazala je odličnu suradnju do sada (uz hrvatske udruge za TJ kao i zagrebački Hipodrom) i bili suorganizatori državnih i međunarodnih natjecanja u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom.