OSNOVNE KONTRAINDIKACIJE

Svi mi želimo pomoći našim jahačima, osobama sa invaliditetom, te pružiti svim sudionicima programa siguran i sadržajan doživljaj jahanja. Ako smo svjesni osnovnog postulata terapijskog jahanja – NE NANOSI ŠTETU, znat ćemo da će se desiti da ćemo morati odbiti ponekog kandidata za jahanje. Osnovno je pitanje koje si moramo postaviti: da li je korist od terapijskog jahanja za tu osobu veća od rizika kojeg preuzima sjedajući na konja? Slijedeće odrednice su preporuke NARHA organizacije, Saveza za terapijsko jahanje Sjedinjenih Američkih Država, na osnovu dugogodišnjeg profesionalnog rada u terapijskom jahanju koje određuju koga ne smijemo primati u program terapijskog jahanja te sa kojim klijentima moramo biti posebno oprezni. Znanje o kontraindikacijama i mjerama opreza osnovni je dio obrazovanja voditelja i instruktora terapijskog jahanja te jedna od osnovica njihovog rada.

Osnovne kontraindikacije – jahanje nije dozvoljeno:

• Ako osoba uslijed pokreta koje doživljava na konju ima povećane bolove, smanjenu funkcionalnost ili pojačanje simptoma, jahanje u tom trenutku nije dozvoljeno.

• Ako jahanje i boravak na jahalištu uzrokuje štetne posljedice za bilo kojeg sudionika (npr. dijete koje čupa i tuče konja i volontere, osoba koja je alergična na prašinu)

• Ako program ne može osigurati potrebnu opremu za osobu – npr. nema kacige koja bi odgovarala osobi sa šantom,

• Ako je poznato da bi osoba u slučaju pada doživjela teške ozljede – npr. osoba sa krhkim kostima, dijete sa Downovim sindromom i atlantoaksijalnom nestabilnosti.

• Ako se za osobu ne može osigurati konj koji će sigurno tolerirati njeno ponašanje – npr. nekontrolirane pokrete ili vikanje

• Ako se ne može osigurati dovoljan broj educiranog osoblja za siguran sat - npr. održati teoretski sat ako nemamo dovoljno volontera za vođenje i pratnju